Članci objavljeni u kategoriji: Leksikon održivog razvoja

Deklaracija o okolišu i razvoju (takozvana Deklaracija iz Rija) dokument je Ujedinjenih naroda prihvaćen 1992. godine na Konferenciji o okolišu i razvoju (UNCED), neformalno poznatoj kao Summit o Zemlji. Deklaracija iz Rija sastoji se od 27 načela važnih za održivi razvoj. Neka od načela te deklaracije pravni stručnjaci smatraju trećom generacijom prava.

Utjecaj poduzeća pozitivna je ili negativna promjena u društvu, gospodarstvu i okolišu, nastala potpuno ili djelomično kao posljedica prošlih i sadašnjih odluka i aktivnosti poduzeća (ISO 26000).

Utjecaj na okoliš svaka je promjena u okolišu, negativna ili pozitivna, nastala potpuno ili djelomično kao rezultat aspekata okoliša neke organizacije (ISO EN ISO 14001).

Posrijedi je proces mjerenja i uspoređivanja organizacijskih postupaka, proizvoda i/ili usluga s najboljima, unutar organizacijskih područja djelovanja ili izvan njih. To je sustavno i ciljano uspoređivanje s referentnim pokazateljima organizacijske izvedbe. Tim procesom organizacija uspješnost nekih ili svih dimenzija svog poslovanja (procesa, proizvoda, troškova, itd.) uspoređuje s uspješnošću druge organizacije koja je zavrijedila biti mjera vrijednosti te na temelju rezultata nastoji poboljšati svoju izvedbu. Dakle, jedna organizacija postavlja drugu organizaciju kao referentnu točku na temelju koje mjeri vlastitu uspješnost. Cilj je otkrivanje komparativnih prednosti koje treba primijeniti imajući na umu vlastite posebnosti. Time se strateški nastoje otkriti slabiji dijelovi u poslovanju kako bi se dodatnim ulaganjem ili ponovnim ustrojem tih jedinica ostvario željen napredak. Jednostavno rečeno, uspoređivanje s najboljima (engl. benchmarking) jest uspoređivanje i učenje od drugih, onih koji su bolji. Služi za mjerenje kvalitete politike, proizvoda, programa ili strategije poduzeća i njihovu usporedbu sa standardnim mjerama ili sličnim mjerama najboljih u klasi. Cilj je provjeriti gdje su potrebna unapređenja, kako druga poduzeća postižu svoje visoke uspjehe i iskoristiti dobivene informacije za unapređivanje poslovanja. Uspoređivanje može biti neformalno ako se provodi bez znanja druge organizacije i obavlja pomoću javno dostupnih podataka, i formalno, kad obje organizacije uz pomoć stručnjaka zajedno sudjeluju u procesu. Usporedba je provedena kada smo doznali zašto je netko bolji te proveli planirane akcije poboljšanja. Puka usporedba bez akcije ne može i nije proces uspoređivanja s najboljima.

Kad je riječ o društveno odgovornim inicijativama, dva su načina usporedbe. Prvi je evaluacijska procjena održivosti kojom se mjeri izvedba organizacija za nespecijaliziran auditorij. Ovakav oblik procjena najčešće rade organizacije i inicijative koje su povezane s tržištima vrijednosnih papira poput Dow Jones Sustainability Indeksa i FTSE4 Good. Drugi je oblik dijagnostička procjena održivosti usmjerena na detaljne informacije umjesto na ukupan rezultat te na prikupljanje konkretnih informacija o izvedbi organizacije u pojedinim područjima društveno odgovornog ponašanja, koje su joj snage i slabosti te kako se te izvedbene varijacije mogu objasniti.

Neke od međunarodno prihvaćenih metoda koje mogu poslužiti za procjenu izvedbe s aspekta društveno odgovornog ponašanja jesu
• ISO 26000
• Smjernice za izvještavanje (GRI ‒ Global Reporting Initiative),
• SA8000

U Hrvatskoj je uspostavljen Indeks DOP-a, standard koji temeljito mjeri rezultate društveno odgovornog poslovanja poduzeća u Hrvatskoj. Najbolji su svake godine nagrađeni nagradom Indeks DOP-a.

Ulaganje u zajednicu odvajanje je dijela sredstava poduzeća za financiranje razvoja lokalne zajednice u kojoj ono posluje. Očituje se u različitim oblicima angažmana poduzeća u zajednici, a najčešće su donacije u novcu koje se dodjeljuju lokalnoj samoupravi i institucijama te neprofitnom sektoru koji provodi različite programe razvoja. Uglavnom se sredstva doniraju na zahtjev i poslije toga angažiranost poduzeća prestaje i nema elemenata sudjelovanja u provedbi projekta. Kako bi donacija imala strateško obilježje, nužno je da za doniranja – umjesto da budu prepuštena odjelima koji se bave odnosima s javnošću ili korporativnim zakladama – bude odgovorna uprava ili izvršni direktor koji će upravljačkim procesom voditi tim ljudi zaduženih za doniranje radi poboljšanja određenog dijela konkurentnosti.

Strateško investiranje u zajednicu dugoročan je projekt u koji je poduzeće uključeno od početka kao partner i sudjeluje u njemu s vlastitim resursima: tehnologijom, znanjima, stručnjacima, donacijom radnog vremena zaposlenika, potrebnima za njegovo ostvarivanje. Takvo je ulaganje vrednije od uobičajenih donacija jer pomaže razvoju društva odnosno zajednice, ali i poduzeću osigurava rad u zdravu okruženju.

Program doniranja kakav najčešće nalazimo u Hrvatskoj nije strateško doniranje usmjereno na unapređivanje pojedinih elemenata konkurentnosti, nego su to donacije dobrog korporativnog građanina radi unapređivanja društvenih, dobrotvornih ili obrazovnih institucija ili donacije koje su od interesa zaposlenicima, potrošačima ili čelnicima zajednica radi unapređivanja odnosa davatelja i primatelja donacije.

Osim ulaganja financijskih ili drugih materijalnih sredstava, poduzeće se može odlučiti na ulaganje rada, stručnosti i znanja svojih zaposlenika. Doniranje radnih sati vrlo je raširen oblik ulaganja u zajednicu u zapadnim zemljama, a može ga organizirati poduzeće ili po izboru pojedinac volonter koji onda dopušten broj sati provode u primatelja donacije.

Ugled je ukupnost emocionalnih i intelektualnih stajališta društva o nekoj organizaciji. Proizlazi iz pretpostavki, percepcija i uvjerenja što organizacija jest, kako se njome upravlja i što predstavlja te ponašanja potaknutih pretpostavkama, percepcijama i uvjerenjima.

Upravljanje ugledom poduzeća sastavni je dio strateškoga menadžmenta i obuhvaća različita područja: od tržišnog pozicioniranja preko organizacijskog identiteta do upravljanja robnom markom i društveno odgovornog poslovanja. Time strukture menadžmenta dugoročno grade nematerijalnu imovinu poduzeća stalnim preispitivanjem i stvaranjem sustava vrijednosti. Organizacijski je ugled dinamičan, višedimenzionalni koncept koji se gradi na percepciji prošlog ponašanja i refleksiji budućih očekivanja. Što pojedinici i organizacije imaju veće povjerenje u poduzeće, to će se sigurnije ponašati naspram nje i jasnije definirati svoja očekivanja.

Ugled je dinamična, a time i promjenljiva komponenta koja obilježava nekog pojedinca ili poduzeća. Predstavlja sliku koju zaposlenici, potrošači i šira javnost imaju o organizaciji, a posljedica je prijašnjih aktivnosti, politika poslovanja i djelovanja te odnosa prema okruženju u kojem organizacija djeluje. Upravo zato on može biti pozitivan ili negativan. Ako je pozitivan, ugled je za poduzeće dodana vrijednost koja se prožima kroz cijelo poslovanje i sve njegove sastavnice, od proizvoda i usluga koje nudi do zaposlenika i dionika s kojima dijeli sudbinu. Poduzeća sa snažnim pozitivnim ugledom lakše se suočavaju s krizom u poslovanju jer društvena zajednica ima u njih povjerenja i gleda na njih kao na dugoročne partnere.

Prema normi HRN EN ISO 9000, učinkovitost je mjera u kojoj se ostvaruju planirani rezultati. Ona je i orijentacija na zadatke izvršenjem kojih postižemo najveći učinak, odnosno orijentacija na bitno u smislu Paretova pristupa. Učinkovitost se može objasniti i kao odnos postignutih rezultata prema očekivanim rezultatima. Izrazi učinak i učinkovitost odnose se i na proizvodne procese kada je radnicima propisana norma (očekivani rezultat), plaćanje po učinku (postignutom rezultatu). Ako ispunjavaju normu učinkoviti su.

Pristup prema kojem se opća uspješnost poduzeća mjeri kao kombinacija njegova doprinosa na tri područja: ekonomskom, okolišnom i društvenom (na tri napretka i razvoja – gospodarskom / Profit, okolišu / Planet i društvu / People).

Socijalno, neprofitno poduzetništvo jedan je od načina ublažavanja posljedica nezaposlenosti, osobito teško zapošljivih kategorija stanovništva, na primjer invalida, osoba niže kvalifikacije, osoba starije životne dobi i sl. U Izvješću o socijalnoj ekonomiji, koje je na početku 2009. godine prihvatio Europski parlament, stoji da u Europskoj uniji djeluje dva milijuna socijalnih poduzeća, s udjelom od 6% u ukupnom broju zaposlenih u EU.

Socijalna poduzeća osnivaju se diljem svijeta kako bi se ispunili određeni društveni ciljevi i ulagalo u dobrobit zajednice, a ne ponajprije radi stvaranja dobiti.