Prerađivačku je industriju javnost prihvatila zbog uloge koju ima u društvu, a to je od osiguravanja radnih mjesta i plaćanja poreza do proizvodnje proizvoda/usluga potrebnih zajednici za život i odgovarajuće alokacije oskudnih resursa kojima društvo raspolaže. Međutim, na razini pojedinačnih projekata to prihvaćanje nije ni automatsko ni bezuvjetno. Danas, postoji potreba da se dobije i zadrži podrška ljudi koji žive i rade u području utjecaja proizvodnje ‒ da se dobije društvena dozvola za rad.

Društvena dozvola za rad nije propisani dokumet, nego se temelji na vjerovanju, percepciji i mišljenju lokalne zajednice (lokalnog stanovništva) o projektu. Drugim riječima, dodjeljuje ju zajednica, a ona je dinamična i promjenjiva jer vjerovanja i percepcija mogu se promijeniti na temelju novih informacija. Stoga se društvena dozvola za rad mora zaraditi i održavati. Smatra se da društvena dozvola za rad postoji kada projekt ima suglasnost zajednice i drugih dionika.

Postoji više razina dozvole: dozvola koja se općenito sastoji od zadovoljstva projektom (viši) ili tek prihvaćanje koje se sastoji od toleriranja projekta (niži stupanj). Niži stupanj dozvole može biti dostatan za nastavak projekta, ali viši je stupanj korisniji za sve uključene.