poslovni.hr, 26. studeni 2010.

Posloprimci sve više pozornosti polažu na pozitivnu reputaciju poslodavca, u koju se u svakom slučaju ubraja i društveno odgovorno poslovanje, odnosno ponašanje prema radnicima. “To vjerojatno neće biti jedini ili ključni kriteriji, no isto tako nije zanemariv faktor u odlučivanju o prihvaćanju novog posla”, smatra Mirjana Šlat, glavna direktorica konzultantske tvrtka Neumann.

Žele ugled u društvu

Da zaposlenici sve više pozornosti posvećuju društvenoj odgovornosti, svjesni su i poslodavci. Tako sve više pokazatelja društveno odgovornog rada ističu na svojim web stranicama i gotovo svim javno dostupnim izvorima informacija kako bi privukli stručnjake kojima je to bitno. “Ako posloprimac može birati između više ili manje društveno odgovorne organizacije, izabrat će onu s više društveno odgovornim poslovanjem”, smatra Šlat. No bi li posloprimac prihvatio manje plaćen posao ako je tvrtka društveno odgovorna, teško je reći. “U nekim slučajevima posloprimac je u organizaciji spreman raditi i za nižu plaću jer mu je bitna reputacija poslodavca. Biti dio takve organizacije utječe i na njegovu reputaciju u društvu, krugu prijatelja, poslovnih partnera itd. Ima slučajeva u kojima posloprimci odbijaju i vrlo atraktivne ponude iz, primjerice, duhanske industrije ili velikih zagađivača okoliša”, kaže Šlat. Lana Načinović, stručna suradnica u Odjelu za suradnju s javnim sektorom i europskim fondovima tvrtke Selectio, također smatra da su posloprimci svjesni društvene odgovornosti poslodavca i ugleda koji kompanija ima u društvu. Naime, Načinović kaže da je istraživanje o zapošljavanju koje je proveo internetski portal za oglašavanje radnih mjesta MojPosao pokazalo da pri izboru poslodavca 80 posto ispitanika bitnim smatra njegovu socijalnu osviještenost. Iako tada socijalna osviještenost nije spadala u top pet kriterija, pridavali su joj veliku važnost. Zadnji aktulni podaci za 2010. također pokazuju da posloprimci razmišljaju o najboljem mogućem poslodavcu i da se društvena odgovornost poslodavca penje na visoko peto mjesto po izboru posloprimaca. No Načinović misli da postoji i određena povezanost razine obrazovanja i društvene odgovornosti poduzeća. “Što su pojedinci obrazovaniji (fakultet, doktorat, MBA), to više uzimaju i ovaj element odgovornosti kao važan prilikom izbora i poslodavca i zaposlenja. Prema tome mogli bismo reći da DOP predstavlja konkurentsku prednost za tvrtku.”

Ženama važniji DOP

Ipak, u ovoj kriznoj situaciji sve veću važnost dobiva element sigurnosti zaposlenja. Pri tome je teško reći da bi netko odabrao poslodavaca samo zato što je društveno odgovoran, osobito ako i drugi elementi privlačnosti posla nisu zadovoljeni. “Mislim da neizravno često društvenu odgovornost vežemo s faktorom sigurnosti, odnosno konkretnije s fer odnosom poslodavac – zaposlenik (vezano i za isplatu plaća, međuljudske odnose, poštivanje prava radnika i sl., što je zaposlenicima vrlo bitan faktor). U tom je smislu moguće da bi netko odabrao DOP tvrtku jer je dugoročno vidi kao bolji izbor”, smatra Načinović te dodaje kako su uvjeti rada, radna okolina i sama sigurnost radnog mjesta općenito važniji ženama nego muškarcima pa vjeruje da bi žene prije uzele u obzir ovu širu sliku i možda prihvatile takvu ponudu. S njom se ne slaže Sanja Brkić-Fakleš, direktorica tvrtke Pedersen & Partners u Hrvatskoj. Ona naime kaže da njezino iskustvo pokazuje da posloprimci uopće ne mare za društvenu odgovornost. “To je donekle i razumljivo s obzirom na to da je tržište rada vrlo malo i kandidati na menadžerskim pozicijama nemaju baš previše mogućnosti za biranje poslova, odnosno kompanija u kojima bi radili, a da se poklope svi uvjeti: dobro radno mjesto, poticajna radna sredina, dobra primanja. Kada bi još tome dodali i društveno odgovorno poslovanje, vjerojatno bi se broj potencijalnih poslodavaca drastično smanjio”, objašnjava. Ipak slaže se kako se katkad dogodi da kandidati ne žele raditi u tvrtkama koje proizvode ili prodaju proizvode koji štete ljudima (npr. duhan), ili tvrtkama koje ne posluju u skladu sa zakonom, ili ne isplaćuju sva primanja legalno, ali tu lista “želja” prestaje. “Nikada u karijeri nisam doživjela da bi netko odabrao manje plaćen posao jer tvrtka koja plaća bolje nije dovoljno društveno odgovorna”, kaže Brkić-Fakleš te dodaje da pojam društvene odgovornosti nije dovoljno shvaćen te će trebati još neko vrijeme dok se širi krugovi senzibiliziraju na ta pitanja. “Na tržištu rada, u današnjoj situaciji krize, ako netko traži posao iz egzistencijalnih razloga, vjerojatno je da će prihvatiti neku ponudu i ako ona ne udovoljava svim kriterijima koje bi inače posloprimac uzeo u obzir”, kaže i Nina Anđal, direktorica Antal International Adriatica. Međutim, Anđal misli da će posloprimac prihvatiti plaću nižu od one koju je imao na prethodnom poslu iz različitih razloga, pa tako i njezine reputacije glede društvene odgovornosti. No smatra da društvena odgovornost kompanije u pravilu neće biti faktor koji će pri takvoj odluci prevladati. Društvena odgovornost uključuje odgovornost prema zaposlenicima pa je jasno da su i potencijalni zaposlenici na svim razinama visokozainteresirani kakva je u tom smislu kompanija u kojoj će raditi. “U ‘normalnoj’ situaciji posloprimac će biti zainteresiran za ugled kompanije u kojoj će raditi. Kompanije koje ne pokazuju osnovnu društvenu odgovornost u poštovanju prava zaposlenika teško će privući nove kvalitetne ljude, osobito na menadžerske pozicije. U takvoj kompaniji su mogućnosti za dugoročan uspješni razvoj karijere manje”, smatra Anđal.

Mogućnost razvoja

U praksi se događa da menadžeri prihvate posao s nižom plaćom od dosadašnje, uglavnom ako na novom poslu vide potencijal za daljnji profesionalni razvoj, i to ne nužno u smislu hijerahijskog napredovanja. Kvalitetni kandidati koji novi posao ne traže aktivno, već će se za njega odlučiti kad prepoznaju novu ponudu kao sljedeći korak u razvoju karijere, vodit će računa ne samo o opisu posla i primanjima, već će važnost pridati i cjelokupnoj reputaciji kompanije i njezinoj društvenoj odgovornosti. “U našoj praksi često u razgovoru pitamo kandidate koje su im kompanije poželjni poslodavci. Kao općenite važne elemente kandidati uglavnom nabrajaju stabilnost, visoke standarde u poslovanju, jasnu poslovnu strategiju i korporativnu kulturu. Društvenu odgovornost ne spominju, ali smatram da pretpostavljaju da je društvena odgovornost sastavni dio poslovanja kompanije po visokim standardima”, zaključuje Nina Anđal.

Kandidati vrlo često traže stabilnost, visoke standarde te jasnu poslovnu strategiju kompanije
Nina Anđal, Antal International Adriatic

DOP nije jedini kriterij, no nije zanemariv faktor u odlučivanju o prihvaćanju novog posla
Mirjana Šlat, Neumann Hrvatska